Plod i san o njemu

Blog za paranje duše i narodno prosvjećivanje

21.03.2010.

pjesma o povratku, odlasku, lutanjima, sutonima i još mnogo čemu

 

                                                             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                 Pjesma o povratku


                                                                Pričaju mi da si se vratila
                                                                Da si ponovo sama
                                                                Kao i prije
                                                                Kao  što ćeš uvijek i biti
                                                                Tako je to kada radi inat
                                                                Isti inat koji nas je razdvojio
                                                                Onaj isti zbog kojeg smo patili

 

                                                               Niko više ne gleda u tvoje prozore
                                                               Čekajući tvoje lice
                                                               Tvoj osmijeh
                                                               Kroz te prozore gledaš na grad u suton
                                                               Tražiš i čekaš
                                                               U tmini u koju je utonuo grad već odavno
                                                              Nećeš me naći
                                                              Uzalud želja, uzalud očekivanje

 
                                                              Mada te nisam vidio odavno
                                                              I vjerujem da neću nikada
                                                              Zamišljam te i dalje lijepu
                                                              S tobom tvoje nježne bijele ruke
                                                              I slatke male lažljive usne

 

                                                              Jer ja nisam isti
                                                              Ni ti nisi ona snena djevojčica
                                                              Predata idealima  i mašti
                                                              Ona čije sam korake
                                                              Iz daljine prepoznavao
                                                              I tako ih volio
                                                             Dok sam ih čekao

K.B.

08.03.2010.

Kesteni

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Volim te gledati dok se pretvaraš da spavaš
Ispod tvojih kapaka
Tople su i prijatne oči
One su boje krošanja kestena u maju
Pod kojima se susrećemo i pozdravljamo
Tek jedva nešto više od  pukih stranaca

 

Od tebi ne znam mnogo
Ne vjerujem da i ti znaš o meni
To nije ni bitno
Priznat ću ti da
O tebi su svašta pričali
Ja njima ne vjerujem
Ne vjeruj ni tu u  riječi slabih ljudi
Kada ti budu o meni govorili

 

Šetajmo i dalje praznim ulicama
Ne boj se 
Pustit ću da me grije toplina iz tvojih očiju
U jesen kada ogole krošnje kestena
To je težak trenutak hladnoće koja želi u dušu
S tobom ona nema šanse

 

k.b.

07.03.2010.

Posljednja pjesma o tebi


 

 

 

 

 

 

 

Ima tome dosta
Bila je subota
Kada tebe više nije bilo tu
Dan prije skočila si u jezero
Vlastite oholosti ne osvrnuvši se
Preplivala  si na drugu stranu
Tamo iza horizonta gdje nisam ja
I sretna si zbog toga


Pomenute subote
Sive i jedne u nizu bezbroj istih
Glava moja  zujala je kao prazna
Jeftina morska školjka
Iz nekog nepoznatog razloga
U njoj se derao Željko Bebek
I stih iz neke njegove pjesme
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Otkud Bebek u mojoj glavi


Smrvljen kao žir
Beznačajan isto tako
Pjevušio sam tu besmislenu notu
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Gledao sam u sivo subotnje nebo
Slušajući Bebeka i njegovo
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Potpuno besmisleno kao i sve
U vezi mene i tebe


Rekao sam tada
Više ti neći pisati pjesme
Da će svaka biti posljednja
Neću ići kroz kroz tvoju ulicu
Gledati u tvoj prozor
I obilaziti nama nekada draga mjesta

 

Slagao sam kao što vidiš
Ni prvi ni zadnji put
I ti nisi otišla
Samo si se sakrila
Prišunjaš se iz mraka moje duše
Ujedas me tiho i otrovno
Bježeći preko jezera svoje oholosti
Svako put znam da nije
Ni prvi ni zadnju put

K.B.

04.03.2010.

Plod i san o njemu

 

 

 

 

 

 


Sanjao sam jednom divan san
U naručju si drzala
Plod naše ljubavi
Sretni smo pružali ruke
Ja i ti i
Naša tek rođena sreća


Nije bilo ružnih riječi
I ćutanja bez smisla i kraja
Oko nas je bila samo svjetlost
Pored mene ti i
Tvoja mila, topla ruka

 

Danas kada hodam sam ulicom
Sanjam te otvorenih očiju
Sanjam da između nas nema zidova
Od bespredmetne mržnje i prezira
Zamišljam da koračamo skupa
Da nam zlo ne može ništa

K.B.

03.03.2010.

Oblak

 

 

 

 

 



Podigni glavu iznad svega
Iznad blata i korova
Nepristojnog i bahatog
Ti to možeš
Ti to zaslužuješ

Gore iznad oblaka
Istih oni koji su u mrak
Zaodjenuli grad u kojem
Bijaše suđeno da se sretnemo
Tamo gore je vedro nebo
Boje tvojih očiju

Gore je i sunce
Njegova toplina teško dopire do tla
Gdje nas je kažu sve više
Sve više samih, sve više tužnih
Sunce će ti obasjati lice
Lice najljepšeg koje znam
Znaš da to možeš
Znaš da to zaslužuješ

K.B.

03.03.2010.

Pjesma koja nije moja

Moja slaba individua i slab pjesnik kao sto sam ja nikada nece moci napisato ovakvo nesto:

 

Dala si mi mjesto tamo gde pjesnici svih vremena donose svoje darove,

Gdje ljubavnici u ime vjecnog pozdravljaju jedan drugoga kroz stoljeca...

U tvome smijehu je muzika izvora moga zivota..

R. Tagore

17.02.2010.

Pjesma ofucanih fraza

Iako stojim ispred tebe ali ti ne vidiš me
Iako ti govorim lijepe riječi
A ti ne čuješ me
U mom srcu uvijek ima mjesto
Za najdraže ime jedno


K.B.

13.02.2010.

Gospodin Papir

Zamišljena lica

I jedne lijepe oči

Gledaju u Papir

Traže puteve kojih nikad nije bilo

Puteve do mjesta koje nikada nije postojalo

Na sve to

Bezobraznik Papir ćuti

Trpi i trpi kako to samo Papir može

Ćuti kao zaliven

 

K.B.

26.01.2010.

Pjesma koja nije o proljeću

Bio jednom jedan maj
U tom maju tvoj rodendan
Nisam se toga sjetio
Ni tebe ni nekada važnog datuma
Sve evo do decembra
A zašto pisati o maju u decembru
Znam, samo neću da kažem
Stid me priznati

 

Samo znam da u i sada
Zagledam lica stranaca
Ispod kapa, šalova i pahuljica
U ovom kičerajskom decembru
Tražeci, što više necu naci

 

Da te nađem
Ti više nisi ista
Nisam ni ja
Možda imaš isto ime i ben na vratu
No, nisi ti ona koja je svojeglavo
Trčala preko ulice u rozoj haljini
Niti sam ja onaj koji ti je uzalud mahao
Kasnije smo se tome smijali
Danas više ne bi tako bilo
Postali smo stranci
Ne možemo protiv toga
Pisao ja pjesama koliko god hoću

 

K.B.

25.01.2010.

Ljubičastoj

Ljubičasta djevojko
Okreni se i reci
Čemu tako oštre riječi,
Kada za njih potrebe nema.

 

Misli moje, ovdje zapisane,
Na ovim nestvarnim i virtualnim zidovima
Koji ipak razdvajaju
Nisu ništa drugo do ono
što svaki razuman ljudski stvor,
okom zdravim vidjeti može.

K.B.

22.01.2010.

Nedovršena pjesmica

 
Iz tvojih očiju sipaju
Otrovne strelice i vatrene kugle
Zubi škripuću i vilice se stežu
Čineći bolan grč
Sve to kada u vidokrugu primjetiš
Moju tužnu pojavu
 
Neću da ulazim u razloge
Sve da ih znam
To ništa promijeniti
Vezano za mene
Vezano za tebe
 
 
Znaš dobro da je sudbina
Opasan igrač…
 
K.B.
30.12.2009.

Tiranin

Tiranin

 

Zove me Tiranin u svoje odaje

Pruža ruka ka mome vratu

U želji da ga slomi

Iracionalan kakav već jesam

Mislim na tebe

 

U ovim teškim momentima

Ja se tiranina ne bojim

Nemir mi unosi

Tvoja naivnost sa kojom

Posmatraš svijet

Njegove tirane i zlo okolo

 

Ne znam šta tiranin smjera

Niti svrhu ovog tajnog zova

Ako me želi ubiti

Zelim ti reći iskreno

Tvoje lice će mi biti zadnja misao

Na ovom svijetu

Kada mi tirani budu lomili vrat

 

Ako zlo bude jače

Molim te

Sjećaj me se kao prijatelja

Nekoga ko te je samo htio braniti i čuvati

Od tiranskog oko i zlih riječi

 

Nikada nisam tražio zauzvrat bilo što

Ni tvoje lice da ljubim

Tvoje lice tvoje lice

Kako mi nedostaje

U ovom mučnom satu bez kraja

 

K.B.

 

25.12.2009.

Sarajevska bajka: Zmaj sa Zmajevca, Leteći krevet i Princeza Sarajva

Priča
 
              Sarajevska bajka: Zmaj sa Zmajevca, Leteći krevet i Princeza Sarajva
 
-        Dino ti nisi običan dječak.
On otvori teško oči,ali u sobi nije bilo nikoga. Televizor i kompjuter su drijemali, samo je kroz prozor prolazila svjetlost ulične lampe i obasjavala šareni zid pun postera Dininih omiljenih sportaša. Pokušao je zaspati, ali se osjećao čudno, kao kada vas neko zagonetno posmatra.
-        “Sve sam to samo sanjao” – pomisli, te silom utonu u san, međutim piskutav i molećiv glas ga ponovo probudi.
-        Pomozi nam, dječače, pomozi nam – čulo se negdje tako blizu, a Dino skoči iz kreveta, odlučan da zove mamu.
Ipak, stao je kod kvake na vratima. Mama će mu se samo nasmijati, a on kao dječak od čitavih osam i po godina,već je dovoljno veliki da ga plaše takve sitnice kao što je mrak. Ipak, nešto se čudno dešavalo, neko je još duboko disao i to sve jače.
-        Ne plaši se, samo se brzo popni na svoj krevet – reče glas, Dino ga posluša, razmišljajući, a ništa mu nije bilo jasno.
Odjednom, kada se naš junak popeo na krevet, ovaj zanjišta i počne poskakivati poput konjića.
-        Veži se dječače, hohoho ho – povika konjić – krevetić, koji se podigao i lebdio po sobi, zatim se prozor sobe otvori i oni poput strijele odletješe u sarajevsku noć, posutu zvijezdama i obasutu mjesečinom.
Letjeli su preko krova, oko jablana, munara i crkvenih tornjeva, plašili usnule golubove na Baščaršiji, spuštali se tik iznad nabujale Miljacke i ponovo letjeli, letjeli iznad pospanog grada. Dino, još u nevjerici, držao se čvrsto za rub kreveta, te je jedva uspio skupiti snagu da pita svog nepoznatog prijatelja.
-        A ko si ti? – upita on.
-        Ja sam sarajevski začarani patuljak. Moji prijatelji i ja trebamo tvoju pomoć. Strašni Zmaj sa Zmajevca oteo je našu prelijepu princezu Sarajvu, a nas začarao.  Ako ga ne uplašimo večeras, odnijet će našu princezu preko mora i Sarajva više nikada neći biti sa nama – reče začarani patuljak.
Dino je užurbano razmišljao kako da uplaši strašnog zmaja, te spasi princezu. Nije znao mnogo o zmajevima, osim da su okrutni, pohlepni i kukavice,  i Zmaj za Zmajevca ne bi smio biti iznimka, razmišljao je on. Nije primijetio da više ne lebde iznad Grada, te da je oko njih sve više drveća I šumskog cvijeća. Tu na jednoj livadi na Trebeviću, odakle noću Sarajevo izgleda poput svjetlucavog zvjezdanog neba, sletjeli su Dino i njegov prijatelj patuljak, kojeg je zli zmaj pretvorio u leteći krevet.
-        Prijatelji, ne bojte se. Dođite. Stigao je junak koje će osloboditi našu princezu Sarajvu i otjerati Zmaja sa Zmajevca preko mora – zvao je patuljak svoje uplašene prijatelje. Polako, iza grana drveća, vlati trave i mravinjaka počela su pristizati začarana bića, patuljci i sarajevske vile , začarani i pretvoreni u čajnike, ramove za slike, satove i mnogo drugih skoro nezamislivih stvari.
Pričali su Dini o svojoj tugi za otetom princezom, te ga molili da je spasi iz kandži zlog I opasnog zmaja. Dino je još od leta iznad usnulog grada brzo razmišljao I razmišljao, kroz glavu mu je prolazilo sto načina kako uplašiti zmaja, ali niti jedan nije izgledao lahko ostvarljiv.
-        Da sam barem vitez – razmišljao je, međutim znao je da dječaci od osam I po godina nikako ne mogu postati vitezovi, a zmaj je bio sve bliže i bliže, osjećao je to.
Za nekoliko trenutaka nebo se smračilo, nestalo je zvijezda i mjeseca više nije bilo. Strašan krik ledio je krv u žilama, začarana biće počeše se povlačati odakle su i došla, to je dolazio Zmaj sa Zmajevca.
Dino je ostalo sam, odlučan da dočeka okrutnog napasnika, koji se pojavio uz zvuk groma i huk ledenog vjetra. Bio je strašan i ohol kao i svi zmajevi.
-        Zašto me se ne plašiš, kao i svi u ovom gradu dječače. Moraš me se plašiti, naređujem ti – vikao je zmaj i mahao krilima.
-        Naređujem ti da oslobodiš moje prijatelje patuljke i da pustiš princezu Sarajvu – reče Dino gledajući zmaja u oči, a u ušima je čuo princezin vapaj za pomoć.
-        Hahahahahaha, samo ti želi svoje želje dječače. Znam da nemaš načina da uplaših zmaja poput mene. Uzalud je sve i tebi i tvojom prijateljima. Princeza Sarajva biće moja žena u kraljevstvu Velikog zmaja, tamo iza mora - grmio je Zmaj.
Dino je znao da nema izbora, te se sjetio šta zloće poput Zmaja sa Zmajevca najviše boli. Počeo se smijati iz sveg srca, smijao se da se čulo do mjeseca, smijao se tako jako da se tresla šuma. Zmaj je počeo gubiti snagu, i osjetio je da je pobijeđen, te počne bježati. U trku nestade iza bijelih vrhova Bjelašnice. Za njega više niko nikada nije čuo.
-        Hvala ti mnogo, za sve što si učinio za nas – Dino je čuo mio glas iza sebe. Okrenuo se i  vidio obrise lica princeze Sarajve, te  osjeti nježan poljubac na svom licu. Okolo su šumska sarajevska stvorenja, oslobođena zmajeve magije, polako izlazila iz šume, uzvikujući ime dječaka koji je spasio njih i njihovu princezu.
 
-        Dino, Dino - govorio je oštar i strog glas, a Dino je kroz san raspoznao učiteljicu i razred koji ga je čudno gledao, a većina se smijuljila nečemu što dječak nije mogao odgonetnuti.
 
-        Još jedan učenik koji se jutros zaboravio umiti – rekla je učiteljica, a Dini i dalje ništa nije bilo jasno.
Kasnije, kada je došao do prvog ogledala, na svom licu vidio je trag poljupca, poklon Princeze Sarajve.
k.b.
24.12.2009.

Namjerno seljačka pjesmica

Namjerno seljačka pjesmica

Tvoje ime mi na usnama

Lice tvoje u mojim mislima

Samo moja duša prazna je

Tebe nema tu

Kuku kuku ku

 

K.B.

16.11.2009.

Na kauču Sigmunda Freuda

 
Na kauču Sigmunda Freuda
 
mora covjek pomagati roditeljima
treba imati razumijevanja
jeste, tako je reci ćeš
jer su bili lijeni pa nisu htjeli ici na fakultet
jer su vjerovali u socijalizam i samoupravljanjež
i da je tvornicki radnik najplemenitije zanimanje na svijetu
ziva istina ustrajat ces
treba imati razmijevanja i pomageti roditeljima
ah, ali treba nekad i otici iz gnijezda
radi vlastitog psihickog zdravlja
jer ne zele otvore vlastitu firmu
i budu svoje gazde
jerbo je to mrski kapitalizam
I mozda imaju pravo
Moji su roditelji dobri ljudi
Ima dobrote koja se granici sa naivnoscu
A naivnost se pretvori u glupost
naravno
svako treba imati svoj zivot
 
Šta je život, hajde mi reci
svako svoje
I granice se moraju postaviti - opet ti guras svoje
 Uvjeravaš frustracije su tad gadne
i nisi zadovoljan nicim
sanjas o nekom drugom zivotu – kako to to znaš
bauljas u mocvari – I to znaš
Branim  se
ja nisam uopšte emotivan
 
A ti mi pričaš  o
Emotivnosti koja  transformisana
kroz traume
u odredjeni otklon
gorcinu
cinizam
ali to su sve maske
krinke
pod kojima se ona krije
 
 I da su
stvari su vrlo jednostavne
kad malo zagrebes ispod povrsine
svi funkcionisemo po manje-vise istim principima
srz je ista
ostalo su finese
I da te pitam
Otkud ti to sve znaš
 
K.B.

Noviji postovi | Stariji postovi