Plod i san o njemu

Blog za paranje duše i narodno prosvjećivanje

06.11.2009.

Lupeži

Lupeži
 
Mračan je ovo grad
Po njemu brojni lupeži mile
Loše se stvari ovdje dešavaju noću
Neko je ovdje odavno ugasio svjetlo
Piše u novinama
 
U tom mraku srela su se
Dva lupeža
Ti i ja
Bilo je jedno isto ovakvo
Sarajevsko sivo predvečerje
 
Nije to moglo izaći na dobro
Šanse nije bilo
Lupež ostaje lupež
I kada se  kune u uzvišene  vrijednosti
Ljubav na primjer
 
k.b.
03.11.2009.

Pjesma o njemu i njoj

Ona i on i ja

On je lijen, ona je pravi mrav
Ona je nacionalista, on je ljevičar
On je ateista, ona se Bogu moli svaki dan

Ona je temperamentna, on je hladan kao led
On je rasipnik, ona je medo štedo
Ona je pušač, on ne može smisliti cigare
On nije vjeran, ona jeste
On voli društvo, društvo voli nju


Nju sve brine, njega nizašta nije briga
Ona se boji svoje sjene, on se ne boji ničega
On vjeruje svima, ona ne vjeruje nikome
I tako oni su kao nekakav par

 

k.b.


15.04.2009.

Ljudi svašta pričaju

Kaže mi jedna osoba da moja poezija malo "tukne" na Balaševića. Pametna glava ovo kaže, vjerujte.

Kaže mi jedna druga osoba., moja poezija ima renesansne crte. I ovo je pametna i obrazovana glava.

Od renesanse, preko Prevera do Balaševića.

Dobro, zahvaljujem kritičarima.

11.03.2009.

pjesma o galebu, snijegu, odlasku dolasku, jednoj maloj duši, malim bijelim rukama i galebovima.

Galeb

 

Spletom vlastite trapavosti i sudbine

Našao sam sebe kao ležim sretan

U posljednjem zimskom snijegu

Zalud sam taj dan tražio

U bijelom prekrivaču

Tragove tvojih malih stopa

 

 

Ne bez razloga sasvim

Jedan tihi glas rekao mi je

Vraćaš se u grad okovan snijegom i

Ledom i našeg nerazumijevanja

 

 

Malo je ovo mjesto

Uske su ulice Sarajeva

Zagledam lica

Rekli su mi da dolaziš

Eto prilike da ti ne kažem ništa

 

 

Nikada nećeš priznati

Tamo si sama

Gledaš kroz prozore galebove

Možda sam ja jedan od njih

Od muke neću postati nečovjek

Postaću ptica

 

 

Moja bijela krila

Boje zadnjeg zimskog snijega

Boje tvojih malih ruku

Spustiću se na tvoj prozor

Da te pogledam u zelene oči

 

 

Nećeš me prepoznati

U tebi nema mjesta za to

Neka je Božja milost na tebi

Teško tebi samoj

O usamljeno ljudsko biće

 

 

K.B.

10.03.2009.

pjesma o jednom lijepom licu i šta tamo ne pripada

Skini led sa usana

 

Zamolio bih te

Nepoznata djevojko

Skini led sa svog

Lijepog lica

Nije mu tamo mjesto

 

 

Mrak između tvojih očiju

Plaši me

Neobičan rukopis koji

Ne mogu pročitati

 

 

Skini led sa svog lica

Nabaci osmijeh

Tamo gdje pripada

I pored svega život je lijep

Napolju je sunčan

Februarski dan

 

 

Znam da te plaše

Prljave ulice i

Nečiste savjesti

Ruku pod ruku

Tamo u šetnji

Skini led sa lijepog lica

Jača si od njih

 

 

Oni zaluđeni ne znaju ništa

O sebi još manje o tebi

Napolju je lijep februarski dan

Pogledaj u nebo

Ogromno je

Razvuci osmijeh

Budi dio savršenstva

 

 

K.B.

26.02.2009.

Napomena

 

Poštovani čitaoci bloga poezijakenanabeslije.blogger.ba

 

U posljednje vrijeme došlo je do određenih dilema da li stihovi iz pojedinih pjesama imaju uporišta sa stvarnim dešavanjima i događjima, koji se možda pojedinim od vas čini poznatim.

Napominjem

 

Niti jedna lirska slika sa bloga poezijakenanabeslije.blogger.ba nema veze sa bilo čime vama poznatim. Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je čista fikcija i slučajnost.

 

Uživajte

13.02.2009.

pjesma o pasijansu

Pasijans

 

O tebi nikada ništa nisam saznao

Osim imena

I njega sam saznao na čudan

Pomalo nedopušten način

 

Nekada davno

Htio sam da skupa pogledamo

Film o izgubljenim putevima

Nikada ga nisam odgledao

Nikada poslije nisam tebe vidio

 

Gledam tvoje slike

Na njima nepoznati ljudi

Mjesta na kojima ja nikada neću doći

Tako je možda i bolje

Dugo se sam vremena tumarao

Tražio sam i ništa nisam našao

Da sretnem tebe na izgubljenom putu

Šta bih ti rekao

 

Da sudbina nije pasijans

Igrala kao hulja

Znajući sve unaprijed

Možda bi ova pjesma

Imala neki stih više

K.B.

01.02.2009.

Pjesma o specifičnim letačima od tamo do ovamo

Ikari zla

 

Čudne se stvari dešavaju u zadnje vrijeme

Kada slažem

O kako ponekad slažem

Tapšu me po ramenu

Kažu to je prava stvar

 

Nekad drugom prilikom

Kada istini nema alternative

Njihove vilice se krive

Ne valja to

Sikću

 

Čudan je ovo svijet

I ja sve slabije razumijem

Ali znam

Moral je danas

Samo knjiga sa popustom

Na polici rasprodaje duša đavolu

 

Reče mi jednom jedan dobar čovjek

Svijet današnji je brod koji pluta

Ni tamo ni vamo

I nema razloga da mu ne vjerujem

 

U takvom svijetu nebom šetaju budale

Po zemlji preko krovova i parkova

Vuku se njihove sjene

Mrak prave

 

Boje se Sunca ti Ikari zla

Otopit će im vosak od žutih laži

Kada padnu pitaće se kako

K.B.

27.01.2009.

Priča o potomcima Ademovim/Adamovim

Hvalisavac

 

Hvali se jedan tako
Potomak Adema
Adem na arapskom
Adam na hebrejskom
Čovjek od zemlje
Hvali se rasporedom krvnih zrnaca
I onim što je u njima

 

Kaže  da će kada ga ne bude
Ležati baš tu
Na posebnom mjestu
A oni eto neće
Hvali se rasporedom krvnih zrnaca
I onim što je u njima
Potomak Adema
Čovjeka od zemlje

 

Jedan drugi mudar
Potomak Adema
Kaže hvalisavcu
Zemlja je zemlja
Hvalisavcu krivo bi
Ne razumije ništa
Čovjek od zemlje

                                 K.B.

25.01.2009.

moja prva pjesama o vlastitom gradu

Četiristotinehiljada

 

Već dugo razmišljam da napišem pjesmu o Sarajevu

Napisao sam dosta pjesama

O ljudima, gradovima, kiši i sjećanjima

Nikada nisam napisao pjesmu o Sarajevu

 

Šta da se napiše o četiristotinehiljada

Prosjaka, pasa i lijepih ženskih lica

O Miljacki pored koje nikada nismo šetali

O ulicama kojima smo koračali neobavezno

 

Nikada ovaj grad nije isti

Kada mislim da ga razumijem

Sarajevo pokazuje jedno od četiristotinehiljada

Lica, ćudi i boja

 

Ja se ne ljutim dok pokušavam

Napisati pjesmu o Sarajevu

Četiristotinehiljada sudbina

Četiristotinehiljada provalija između njih i mene

 

K.B.

01.01.2009.

nemiri

Nemiri

 

Rekli su mi da ti više ne pišem pjesme

Da si sada nečija tuđa

I da tebe čovjek voljeti ne smije

 

Neki nepoznati ljudi kažu

Moje pjesme bole

Unose nemir u njihove duše

 

U godinama kad Mars vlada

Krvlju boji nebo i ulice

Smeta im nevina riječ

 

Moje pjesme su moj život

Mogu me ubiti i odsjeći ruke

Ostaće riječi da ih bole

                                                                                                         kenan bešlija

28.12.2008.

Priča o sarajevskoj crvenkapici

 

Priča o sarajevskoj crvenkapici

Davno u jednom velikom gradu iza sedam autoputeva živjela je jedna djevojčica po imenu Crvenkapica. Jednog dana njena majka joj reče :

- Kćeri moja Crvekapice Odnesi ove Baklave svoj Baki nani. Ali čuvaj se opasnog VUUUUUUUUUUUka.

Ali majka kao majka uz sve dobre namjere zaboravila je Crvenkapici reći jednu stvar : Kako izgleda VUUUUUUUUUk.

I tako je mala djevojčica veselo skakutala kroz šumu sve dok nije došla do prve tramvajske stanice. Tamo je srela pogodite koga. Strašnog vuuuuuuuka koji joj reče :

- Malena djevojčice izgeda da si se izgubila. Mogu li ti pomoći?

Crvenkapica naivna kao svaka djevojčica iz bajke :

- O tako vam hvala dobri gospodine. Htjela bih doći do svoje Bake Nane ali ne znam koji tramvaj ide do tamo. Evo nosim joj ove divne baklave.

Vuku poteče voda na usta ali se plašio da ge ne zaboli stomak od silnih kolača, a već je pojeo desetku kod Želje. Ipak reče :

Samo ti sjedi na trojku pa izađi na Otoci pa desno kod granapa.

- O hvala vam mnogo … reče Crvenkapica i uđe u crveni rasklimani tramvaj.

Kako su samo ova djeca naivna pomisli VUUUUUUk žureći na komercijalu da što prije pojede Baku Nanu i pronađe udobnu bakinu spavaćicu. Ali baka nana je otišla na pijacu tako da je nas VUUUUUUUUUK čekao i čekao sve dok se na vratime stana nije oglasili zvono. CIIIIIIIIIIIIIIN

-Uđiiiiiiiii kćeri ------------reče podmukli vuuuuuuuuuuk.

-Bako nano donijela sam ti puno baklave. A bako-nano zašto ti imaš tako velike oči?

-Da vidim kusur koji mi vraćaju sine ih ih piiiiiiiiiiiiih.Ostarilo se.

-Bako nano a zašto ti imaš velika stopala -pita naivna djevojčica.

- Da bolje šutam lopte sine …Joj sto ti svasta pitaš. Hajd sad onu zadnju rečenicu kćeri …..

- A to Bako-nano. Bako-nano a zašto ti imaš tako velike zuuuuuuube.

- Da to bolje pojedem , reče Vuk ali ga crvenkapica oštrim aperkatom obori na zemlji posla u nog daun.

-Kao sam ponosna na tebe, reče Baka nana koja se tek vratila sa pijace.

 

Uviđaj su obavili pripadnici kantonalnog mupa koji su vuuuuuuuuka predali kantonalnom tužilaštvu odakle je ubrzo pušten zbog nedostatka dokaza.

k.b.

26.12.2008.

Na pola puta do nigdje

 

NA POLA PUTA

 

Na isti dan kada je umro čovjek

Koji je volio mene

U meni si umrla ti

Ti koju sam volio

 

Njega je ubio rak

Tebe su ubile tvoje ohole riječi

 

Svi noževi ovog svijeta

Sjekli su moja prsa

Svako tvoje slovo

Jedan rez na mojoj duši

 

Ponaosob eritrociti vene i neuroni

Sva čuda božjeg stvaranja

Cvilili su tvoje ime

 

Nikog nije bilo da čuje taj hor

Duša ostavljena na pola puta

Od Velikog praska do puhanja u Rog

Ostala je prazna

 

A.F. je prekrila zemlja na groblju Obad

Tebe će isprati more neispričanih suza

Znam srest ćemo se opet

Tamo gdje more sudbina

Mrvi oblutke naših života

 

                                                                                                                                         Kenan Bešlija

25.12.2008.

što bi rekao oliver dragojević

Dženi

 

Gorim

Tvoje oči su me zapalile

Drske oči kakvih nema

Nigdje

Dženi sjećaš li se

Dana a koliko ih je prošlo

Od trenutka našeg prvog Cao

Nismo daleko odmakli

Ja ti se kao udvaram

U klovna povremeno pretvaram

Varam

Sebe da će me plamen tvojih očiju

Potpuno spaliti

Kad budemo blizu

Dženi

Kao što kaže Oliver D.

Nedostajes mi

Da te ljubim

Njezno

Da ti kažem da te ...

Zaboravio sam kako se na

Esperantu kaže

Volim te

Nije bitno nista osim nas

 

                                                                                                  Kenan Bešlija

 

 

25.12.2008.

moja strana ulice

Moja strana ulice

 

 

Moja strana ulice je sasvim lijevo i savim desno

Na mojoj strani ulice igraju se djeca

Lopta odskauće niz cestu

Djeca trče za njom i vraćaju se

Ne prepoznajem ih više

Na mojoj strani ulice ne raste cvijeće

Kaktusi spavaju uz prozore

Moja strana ulice je pustinja sentimentalnosti

Snovi su već tu

Moja strana ulice nema drugu stranu

Isti put za gore i dolje

Mada niko ne zna gdje su i šta su gore i dolje

Automobili u svim pravcima

Sklanjam se ali svejedno budem okupan

Nisam ljut

Moja strana ulice ne poznaje emocije

Gleda me u lice i kao da mi hoće nešto reći

Znam da iza tog lica nema ništa

                                                           Na mojoj strani ulice stojim ja

 

                                                                                                                                                              K.B.


Noviji postovi | Stariji postovi