beats by dre cheap

Sarajevska bajka: Zmaj sa Zmajevca, Leteći krevet i Princeza Sarajva

Priča
 
              Sarajevska bajka: Zmaj sa Zmajevca, Leteći krevet i Princeza Sarajva
 
-        Dino ti nisi običan dječak.
On otvori teško oči,ali u sobi nije bilo nikoga. Televizor i kompjuter su drijemali, samo je kroz prozor prolazila svjetlost ulične lampe i obasjavala šareni zid pun postera Dininih omiljenih sportaša. Pokušao je zaspati, ali se osjećao čudno, kao kada vas neko zagonetno posmatra.
-        “Sve sam to samo sanjao” – pomisli, te silom utonu u san, međutim piskutav i molećiv glas ga ponovo probudi.
-        Pomozi nam, dječače, pomozi nam – čulo se negdje tako blizu, a Dino skoči iz kreveta, odlučan da zove mamu.
Ipak, stao je kod kvake na vratima. Mama će mu se samo nasmijati, a on kao dječak od čitavih osam i po godina,već je dovoljno veliki da ga plaše takve sitnice kao što je mrak. Ipak, nešto se čudno dešavalo, neko je još duboko disao i to sve jače.
-        Ne plaši se, samo se brzo popni na svoj krevet – reče glas, Dino ga posluša, razmišljajući, a ništa mu nije bilo jasno.
Odjednom, kada se naš junak popeo na krevet, ovaj zanjišta i počne poskakivati poput konjića.
-        Veži se dječače, hohoho ho – povika konjić – krevetić, koji se podigao i lebdio po sobi, zatim se prozor sobe otvori i oni poput strijele odletješe u sarajevsku noć, posutu zvijezdama i obasutu mjesečinom.
Letjeli su preko krova, oko jablana, munara i crkvenih tornjeva, plašili usnule golubove na Baščaršiji, spuštali se tik iznad nabujale Miljacke i ponovo letjeli, letjeli iznad pospanog grada. Dino, još u nevjerici, držao se čvrsto za rub kreveta, te je jedva uspio skupiti snagu da pita svog nepoznatog prijatelja.
-        A ko si ti? – upita on.
-        Ja sam sarajevski začarani patuljak. Moji prijatelji i ja trebamo tvoju pomoć. Strašni Zmaj sa Zmajevca oteo je našu prelijepu princezu Sarajvu, a nas začarao.  Ako ga ne uplašimo večeras, odnijet će našu princezu preko mora i Sarajva više nikada neći biti sa nama – reče začarani patuljak.
Dino je užurbano razmišljao kako da uplaši strašnog zmaja, te spasi princezu. Nije znao mnogo o zmajevima, osim da su okrutni, pohlepni i kukavice,  i Zmaj za Zmajevca ne bi smio biti iznimka, razmišljao je on. Nije primijetio da više ne lebde iznad Grada, te da je oko njih sve više drveća I šumskog cvijeća. Tu na jednoj livadi na Trebeviću, odakle noću Sarajevo izgleda poput svjetlucavog zvjezdanog neba, sletjeli su Dino i njegov prijatelj patuljak, kojeg je zli zmaj pretvorio u leteći krevet.
-        Prijatelji, ne bojte se. Dođite. Stigao je junak koje će osloboditi našu princezu Sarajvu i otjerati Zmaja sa Zmajevca preko mora – zvao je patuljak svoje uplašene prijatelje. Polako, iza grana drveća, vlati trave i mravinjaka počela su pristizati začarana bića, patuljci i sarajevske vile , začarani i pretvoreni u čajnike, ramove za slike, satove i mnogo drugih skoro nezamislivih stvari.
Pričali su Dini o svojoj tugi za otetom princezom, te ga molili da je spasi iz kandži zlog I opasnog zmaja. Dino je još od leta iznad usnulog grada brzo razmišljao I razmišljao, kroz glavu mu je prolazilo sto načina kako uplašiti zmaja, ali niti jedan nije izgledao lahko ostvarljiv.
-        Da sam barem vitez – razmišljao je, međutim znao je da dječaci od osam I po godina nikako ne mogu postati vitezovi, a zmaj je bio sve bliže i bliže, osjećao je to.
Za nekoliko trenutaka nebo se smračilo, nestalo je zvijezda i mjeseca više nije bilo. Strašan krik ledio je krv u žilama, začarana biće počeše se povlačati odakle su i došla, to je dolazio Zmaj sa Zmajevca.
Dino je ostalo sam, odlučan da dočeka okrutnog napasnika, koji se pojavio uz zvuk groma i huk ledenog vjetra. Bio je strašan i ohol kao i svi zmajevi.
-        Zašto me se ne plašiš, kao i svi u ovom gradu dječače. Moraš me se plašiti, naređujem ti – vikao je zmaj i mahao krilima.
-        Naređujem ti da oslobodiš moje prijatelje patuljke i da pustiš princezu Sarajvu – reče Dino gledajući zmaja u oči, a u ušima je čuo princezin vapaj za pomoć.
-        Hahahahahaha, samo ti želi svoje želje dječače. Znam da nemaš načina da uplaših zmaja poput mene. Uzalud je sve i tebi i tvojom prijateljima. Princeza Sarajva biće moja žena u kraljevstvu Velikog zmaja, tamo iza mora - grmio je Zmaj.
Dino je znao da nema izbora, te se sjetio šta zloće poput Zmaja sa Zmajevca najviše boli. Počeo se smijati iz sveg srca, smijao se da se čulo do mjeseca, smijao se tako jako da se tresla šuma. Zmaj je počeo gubiti snagu, i osjetio je da je pobijeđen, te počne bježati. U trku nestade iza bijelih vrhova Bjelašnice. Za njega više niko nikada nije čuo.
-        Hvala ti mnogo, za sve što si učinio za nas – Dino je čuo mio glas iza sebe. Okrenuo se i  vidio obrise lica princeze Sarajve, te  osjeti nježan poljubac na svom licu. Okolo su šumska sarajevska stvorenja, oslobođena zmajeve magije, polako izlazila iz šume, uzvikujući ime dječaka koji je spasio njih i njihovu princezu.
 
-        Dino, Dino - govorio je oštar i strog glas, a Dino je kroz san raspoznao učiteljicu i razred koji ga je čudno gledao, a većina se smijuljila nečemu što dječak nije mogao odgonetnuti.
 
-        Još jedan učenik koji se jutros zaboravio umiti – rekla je učiteljica, a Dini i dalje ništa nije bilo jasno.
Kasnije, kada je došao do prvog ogledala, na svom licu vidio je trag poljupca, poklon Princeze Sarajve.
k.b.

Plod i san o njemu
http://poezijakenanabeslije.blogger.ba
25/12/2009 15:46